Пређи на главни садржај

Ono što me čini srećnom su...

 

Puno toga me čini nesrećnom, ali ono što me čini srećnom su…

Doors-i, prazne ulice, svež vazduh, slušalice, prazni kafići, jutro, prepune ulice i trgovi, ljudi, zidovi, pijace, gužve, buka, tišina, mir, arhitektura, Novi Sad, brdo, planina, šuma, lutke, Poljska, poljski jezik i književnost, ples, pokret, lišće, ptice, zvezde, svemir, egzoplaneta, čarobnjaci, bajke, izmišljene letelice, Zeleni zub, Koja, Disciplina Kičme, filozofija, ornamenti oronulih kuća, secesija, gluma, performans, pozorište, miris pozorišta, zabranjeno i tajno ulaženje noću u pozorište*, trčanje u mračnom pozorištu na glavnoj sceni kada nikog nema, obraćanje imaginarnoj publici, žmurke, poezija, pisanje dnevnika; kada sam u centru pažnje, kada nisam u centru pažnje, kada se derem dok se smejem i plašim nepoznate ljude u kafiću, kada se ne derem dok se smejem i ne plašim nikog, kada vidim novi grad i ljude pa skakućem u krug i poverujem da sam na Mont Everestu, kada imitiram Sunđer Boba, i doslovno se pretvorim u njega, kada kažem nekome da je lep, kada se smejem u autobusu, jer se prisećam ludih anegdota moje prijateljice, a putnici pomisle da sam poludela.

Nemam poseban plan u životu, (karijeru, uspeh, brdo novca, popularnost, nagrade) jer ne gledam takve obaveze i dostignuća na taj način, niti one za mene predstavljaju posao, uspeh, karijeru, brdo novca, slavu.

Moj život je moj život, on ima neke čudne prijatelje i priče, čudnu komšijsku sivo-belu mačku koja mi se svaki dan javi kada idem do grada, gradskog kucu Hajdi, čuvenog čuvara Petovaradinske tvrđave koga svi mesecima hranimo, lude prijateljice sa kojima napravim predstavu i cirkus o čemu god da pričamo, porodicu u kojoj mi braća ili tata sakriju batak ili sarmu kada sam gladna da bih se ja iznervirala, i dve debele mačke u avliji koje me svakodnevno proganjaju na kuhinjskom prozoru. Kada vide parizer, klize niz staklo! Toliko profesionalno glume da su gladne, da su prevazišle i Stanislavskog!

Njihov posao je da me svakodnevno uveravaju kako nemaju ‘leba da jedu iako me poznaju i vide ceo svoj život, a uskoro će i od mene biti veće…

Ja ih razumem, razmazili smo ih. Imaju svu slobodu i prirodu u dvorištu, kao i sjajnu karijeru u jedenju vrhunske hrane koju moj tata kuva.

Kao što i one svakodnevno sanjaju o lepoj i debeloj slanini, mesini, ribi, (hranu za mačke baš i ne vole, jer su razmažene, a ne daj bože da nigde nema mesa!), tako i ja svaki dan sanjam o slobodi. Moj život je prepun perioda i promena kao i kod svih, postoje dani kada sam tužna, kada nisam lepa, kada imam podočnjake, kada sam neispavana, kada sam anksiozna, kada puno jedem i previše razmišljam, i kada sam naporna ljudima. Nekima se možda to ne dopada, ali ja ne vidim ništa loše u tome da čovek dopusti sebi da mu nekada bude loše, da se isplače i ima emocije.

Čovek je nesavršen, ne zna sve, nije se rodio sveznajuć, ali ima mogućnost da to postane, i zato je prirodno da pogreši. Ne mora da znači da je onaj koji je depresivan i nemoćan, slab.

Sve zavisi gde i u koga gledamo. Za neke, koji ga ne poznaju, on je nejak za one koji ga iskreno vole, on je i dalje najbolja verzija sebe. Zato je iluzija je da je čovek u životu nesretan jer nema za-vidno telo, lepotu, karijeru, popularnost i uspeh, čovek je pre nesiguran i nesretan u sebe, jer je proživeo traumu, jer mu nedostaje podrške i sigurnosti.

Ne verujem da je i jedan čovek slab na ovome svetu, i da ništa ne može, čak i onaj koji je odustao, i tako se trenutno oseća, mislim da se tu pre radi o nedostatku iskrene ljubavi i ljudi koji nisu surovi prema njegovoj snazi ili slabosti.

Potrebno je da podržimo one koje volimo i ono što volimo, neka nam to bude na prvom mestu, ostalo nije do nas, nekada izaberemo, nekada ne izaberemo, nekada to izabere nas.

U životu postoje razne nezgode, nažalost nismo svi u istoj poziciji i sa istim mogućnostima i počec-ima. Svi mi koji smo u boljoj životnoj i materijalnoj situaciji, imamo šansu da pomognemo i podržimo one koji to nisu. Ne biramo gde ćemo se roditi, ne možemo da kontrolišemo svetske nepravde i boli koje nas pogađaju na različite načine, ali uvek možemo da biramo koga ćemo da volimo.

Ne znam, ja nemam plan, verovatno zato što je moj plan život i sve ono što volim.

*Na koje me je nagovorila drugarica Katarina.

Autorka: Marijana Jakobac

Коментари

Популарни постови са овог блога

Gde je mesto džezu u Novom Sadu?

Nekad je Novi Sad imao svojevrsni simbol putovanja kroz vreme i svet, putem džezerske muzike što se puštala i slušala u klubu koji se vodio parolom koju je u pozadini čuvala crno-bela fotografija Majlsa Dejvisa: What is jazz?... if you gotta ask, you will never know... Bila je to neka vrsta "sigurnе kuće" kako kaže nekadašnji vlasnik kluba, u Natoševićevoj broj četiri, i  zvala se  Džez klub Wheels. Tamo sam odlazila još kao srednjoškolka i upijala sve moguće tonalitete koje bih čula a potom beležila u maloj svesci, kao i imena džez velikana koja bih videla na zidovima kluba ili čula iz nečijih priča. To je bio jedini klub u Novom Sadu koji je imao stalne džez svirke, sve dok se njegova vrata 2014. godine nisu trajno zatvorila. Od tada, Novi Sad ostaje bez svog jedinog džez doma, i postaje grad u kojem ne postoji džez klub. Na osnovu ovoga, može se postaviti pitanje: Da li džez u Novom Sadu odumire ili se njegov kulturni koncept i kulturni kod menja zajedno sa publik

Muzikom iznad reči

AIA progovara posebnim nad-jezikom     U petak veče 25. avgusta, održan je nastup nemačko-izraelsko-srpskog AIA jazz trija u Kulturnom Centru LAB u Novom Sadu.             Ovaj jedinstv džez satsav čine: za klavijaturom Andre Stammsen , za basom Avishai Roet , a za bubnjem, Igor Plzak . Nakon osmogodišnje izvođačke pauze, AIA trio se odlučio za ponovnu zajedni č ku saradnju, i napravio svoju mini-turneju tokom koje je posetio Novi Sad. Njihov tipičan nastup počinje od jednostavne melodijske fraze ili tona sa kojim postupno grade kolektivnu improvizovanu priču. Onaj ko je slušao, mogao je da primeti specifi č an senzibilitet poznatih džez melodija, na osnovu kojih su nas izvođači uvodili u svet džez improvizacije. Satkan od triju muzičara različitog porekla, AIA progovara muzikom iznad reči, posebnim nad-jezikom, što znači da tri kulture, nisu prepreka za sklapanje prefinjenog insturmentalnog jezičkog koda. O tome na koji način džez muzičari pronalaze sopstveni

Šta sve lutka može?

        Dok u svetu postoje brojni festivali i  manifestacije, poput Svetskog dana lutkarstva koji se 21. marta obeležava širom sveta, kao i profesionalna pozorišta i akademije za lutkarsku umetnost, u Srbiji još uvek nije otvorena nijedna akademija ili odsek za lutkarstvo.      Kod nas lutkarski umetnici uglavnom ostaju anonimni, a njihova profesionalna visedecenijska ulaganja - zaboravljena. Na osnovu ovoga, može se reći, da je lutkarstvo marginlozovana pojava na našem podneblju.      Međutim, i pored velikih prepreka, čiji su uzroci: nedostatak profesionalnog kadra, nedostatak ozbiljnijih ulaganja u produkciju, kao i medijske zastupljenosti, delatnost sedam profesionalnih lutkarskih pozorišta iz Srbije, često se nagrađuje na mnogobrojnim međunarodnim lutkarskim festivalima, pa je tako i novosadsko Pozorište mladih, kao prvo organizovano lutkarsko pozorište u Srbiji i Vojvodini, nedavno trijumfovalo GRAN  PRI nagradom za predstavu Na vukovom tragu , na Međunarodnom lutk